Janik Siner, poznati italijanski teniser, primio je “Zlatnu ogrlicu”, prestižnu nagradu Olimpijskog komiteta Italije.
Prema informacijama, Siner je bio nagrađen zbog „doprinosa u reprezentaciji tokom Dejvis kupa i zbog svojih individualnih postignuća,“
Na prvi pogled – opravdano, s obzirom na to da je Siner bez premca najbolji italijanski teniser svih vremena, dominirajući u “belom sportu” tokom poslednjih godinu i po dana.
Osvojio je tri grend slem titule, ukupno 19 ATP turnira tokom karijere, i dve titule u Dejvis kupu (2023. i 2024. godine).
Po svim merilima, Siner je obeležio modernu istoriju tenisa, ne samo u Italiji, već i širom sveta.
Međutim, tu nastaje ozbiljan problem. Italijanski teniser je u martu 2024. godine bio pozitivan na klostebol, supstancu koju je zabranila Svetska antidoping agencija. Nakon višemesečne drame i žalbi koje je WADA podnela zbog prvobitne odluke kojom ga je Agencija za integritet u tenisu (ITIA) oslobodila, dve strane su postigle dogovor pred Sudom za sportsku arbitražu. Siner je priznao krivicu, prihvatio je trodelnu suspenziju i povukao se iz takmičenja.
Kazna je istekla početkom maja, što je bilo svega nekoliko dana pre nego što je primio najveće priznanje koje jedan italijanski sportista može dobiti od Olimpijskog komiteta svoje zemlje.
Dopo Lorenzo Musetti, altri tre tennisti azzurri vincitori della Coppa Davis ritirano il Collare d'Oro 🏅
— CONI (@Coninews) May 9, 2025
Jannik Sinner 👉 https://t.co/yipHC1WQY3
Matteo Berrettini 👉 https://t.co/DSO5B8ZQlD
Lorenzo Sonego 👉 https://t.co/GNseYwfvhi#Tennis #Collaridoro @federtennis pic.twitter.com/KfAI4mtEHI
Situacija postaje još čudnija jer Siner nije učestvovao na Olimpijskim igrama u Parizu, pravdajući se problemima s krajnicima – kasnije će se pokazati da je u tom periodu dva puta bio suspendovan zbog pozitivnih doping testova, prvo na jedan dan, a zatim na sedam dana.
Na kraju, Olimpijski komitet Italije nagradio je osobu koja je premašla doping testove, nije nastupila na Olimpijskim igrama i priznala suspenziju, uprkos tvrdnji da nije kriv.
Za Italijane, očigledno, to nije važno – sport, nažalost, odavno nije samo sport.