Svetska prvenstva uvek donose nove junake, ali malo koja priča može da se uporedi sa onom koju danas piše australijski reprezentativac Nestory Irankunda.
Australija je u prvom kolu Mundijala savladala Tursku rezultatom 2:0, a upravo je dvadesetogodišnji napadač načeo mrežu rivala i trasirao put svojoj reprezentaciji ka velikoj pobedi.
Za većinu gledalaca to je bio samo još jedan pogodak na najvećoj fudbalskoj sceni. Za Irankundu je značio mnogo više.
To je bio trenutak koji je zaokružio put dug hiljadama kilometara, ispunjen preprekama kakve većina profesionalnih fudbalera nikada nije morala prolaziti.
Njegova priča počinje daleko od reflektora velikih stadiona. Rođen je u Tanzaniji, u porodici koja je zbog ratnih sukoba bila primorana pobeći iz Burundija.
Prve godine života proveo je u izbegličkom kampu, okružen neizvesnošću, daleko od bilo kakvih uslova koje danas povezujemo sa profesionalnim sportom.
Tamo nije bilo modernih terena, vrhunske opreme niti velikih akademija. Bila je samo lopta i dečak koji je sate provodio igrajući fudbal gde god je našao malo prostora.
Porodica je kasnije dobila priliku za novi početak u Australiji. To je bio trenutak koji je promenio život mladog Nestoryja.
Vrlo brzo postalo je jasno da poseduje poseban talenat. Njegova brzina, eksplozivnost i sposobnost da stvara probleme protivničkim odbranama izdvajale su ga od vršnjaka.
Koras po korak probijao se kroz omladinske selekcije i privlačio pažnju skauta.
Veliki evropski klubovi počeli su pratiti njegov razvoj, a pre dve godine stigao je i poziv koji sanjaju milioni mladih fudbalera.