Čelsi sve teže pronalazi put do mreže, a sa padom efikasnosti u prvi plan izlaze i nedostaci koje su golovi na početku prikrivali. Ekipa Ćabija Alonsa više nema napadačku ubedljivost koja je obeležila uvodne utakmice.
Londonski tim je na prvih šest mečeva postigao 15 golova, odnosno 2,5 po utakmici. U naredna četiri ligaška susreta mrežu rivala zatresao je samo četiri puta, pa je prosek pao na jedan pogodak po meču.
Podaci o očekivanim golovima ukazuju da je početna realizacija bila bolja nego što je nagoveštavao kvalitet stvorenih prilika. Pojedinačni potezi Morgana Rodžersa i Žoao Pedra pomagali su Čelsiju da nadoknadi deo problema u igri, ali sa manjim brojem golova ti nedostaci postaju uočljiviji.
Alonsu ne ide u prilog ni poređenje sa prethodnim trenerima. Posle deset utakmica njegov učinak slabiji je od početka Lijama Roseniora, dok je po broju osvojenih bodova tek nešto bolji od Grejema Potera.
Deset mečeva nije dovoljno za konačnu ocenu, ali jeste povod za prve ozbiljnije dileme. Alonsovi uspesi sa Bajer Leverkuzenom podigli su očekivanja, a Čelsi za sada ne pokazuje željeni napredak.
U klubu koji često menja trenere, povratak napadačke sigurnosti postaje važan ispit za Alonsa. Dosadašnji rezultati ostavljaju otvoreno pitanje da li je početna efikasnost bila najava boljeg Čelsija ili je samo privremeno sakrila ono što u igri još ne funkcioniše.