Visok 198 centimetara i težak oko 145 kilograma, Toni Mandarič imao je građu koja je privlačila pažnju, ali i brzinu neuobičajenu za igrača te veličine. Krajem osamdesetih treneri su ga opisivali kao nekoga ko može da zaustavi svakog protivnika, a očekivanja pred njegov ulazak u NFL bila su ogromna.
Uoči drafta 1989. godine, magazin „Sports ilustrejted” posvetio mu je naslovnicu i predstavio ga kao najboljeg mladog igrača na njegovoj poziciji u istoriji američkog fudbala. Delovalo je da je pred njim karijera koja će postavljati nove standarde.
Tri godine kasnije, Mandarič se ponovo našao na naslovnoj strani istog magazina, ali sa potpuno drugačijom porukom. Ovog puta bio je svrstan među najveće promašaje NFL-a. Umesto potvrde raskošnog potencijala, njegov profesionalni put obeležili su neispunjena očekivanja, propuštene prilike, zavisnosti i steroidi.
Ante Josip „Toni” Mandarič rođen je 23. septembra 1966. u Oukvilu, nedaleko od Toronta. Njegovi roditelji, hrvatski iseljenici, napustili su Jugoslaviju 1955. godine i novi život započeli u kanadskoj provinciji Ontario, gde je već postojala brojna hrvatska zajednica. Mandarič je kasnije govorio da su želeli da pobegnu od komunizma i obezbede bolju budućnost.
Detinjstvo nije opisivao kao raskošno: nije dobijao sve što je želeo, ali je imao ono što mu je bilo potrebno. Odrastao je u katoličkoj porodici i kao dečak pomagao tokom bogosluženja. Vera je kasnije zauzimala važno mesto i u njegovim javnim svedočenjima o oporavku od zavisnosti.
Dve naslovnice ostale su upečatljiv sažetak njegove sportske priče. Na prvoj je bio oličenje gotovo neograničenog potencijala, a na drugoj simbol razlike između velikih najava i onoga što je ostvario. Fizička moć zbog koje je izazivao toliko divljenja nije se pretvorila u profesionalnu karijeru kakva mu je predviđana.