Iranski reprezentativni golman Alireza Beiranvand ponovo je privukao pažnju svetske fudbalske javnosti, ovog puta briljantnom izvedbom na Svetskom prvenstvu 2026. U susretu grupe protiv favorizovane Belgije, koji je završen bez pogodaka (0:0), bio je ključna figura svog tima. Zabeležio je čak sedam izvanrednih odbrana, uključujući nekoliko reakcija na samoj gol-liniji, čime je obezbedio Iranu vredan bod.
Posebno se istakla njegova intervencija u 59. minuti, kada je zaustavio gotovo siguran pogodak – potez koji se već ubraja među najbolje odbrane turnira. Tako je Beiranvand postao junak Irana, reprezentacije koja je zbog problema sa vizama i loših odnosa njihove države sa SAD-om verovatno najkomplikovanija priča Svetskog prvenstva.
Rođen 21. septembra 1992. u selu Sarab-e Yas u iranskoj pokrajini Lorestan, Beiranvand je odrastao u kurdskoj nomadskoj porodici. Kao najstariji sin, od detinjstva je čuvao porodična stada i pomagao u svakodnevnim poslovima. Slobodno vreme koristio je za fudbal, ali i tradicionalnu igru “Dal Paran”, u kojoj se kamen baca na što veću daljinu – veštinu za koju mnogi smatraju da je zaslužna za njegovu kasniju snagu u rukama.
Fudbalsku karijeru započeo je s 12 godina, isprva kao napadač, no nakon povrede golmana završio je među stativama. Njegov otac nije podržavao tu odluku, smatrajući fudbal nesigurnim putem.
Sukob u porodici dostigao je vrhunac kada mu je otac uništio opremu i rukavice. Nakon toga Beiranvand je odlučio da napusti dom, pozajmio je novac i otišao u Teheran kako bi pokušao da uspe u fudbalu.
Po dolasku u glavni grad suočio se sa teškom realnošću – bez novca i smeštaja, često je spavao na ulici, uključujući i ispred vrata fudbalskih klubova. U jednom trenutku prolaznici su mu ostavili sitniš misleći da je beskućnik, što mu je omogućilo prvi konkretan obrok nakon dužeg vremena.
Kako bi preživeo, radio je razne poslove: u fabrici odeće, autopraonici, piceriji u zamenu za hranu i smeštaj, pa čak i kao ulični čistač. Prekretnica se dogodila kada ga je na utakmici mlađih kategorija primetio trener Naft Teherana.
Klub mu je isprva omogućio da prespava u prostoriji za molitvu, ali ni tada put nije bio jednostavan. Nakon perioda nesigurnosti i jedne povrede, činilo se da će odustati, no povratak u U-23 tim Nafta označio je početak stabilnijeg perioda i kraj života na ulici.