
Nekadašnji napadač Parme, Lidsa i švedske reprezentacije, Tomas Brolin, u razgovoru za La Gazzettu dello Sport otvoreno je pričao o svojoj neobičnoj životnoj priči – od fudbalskog genijalca i osvajača trofeja do čoveka koji danas, sa istim žarom, prodaje usisivače.
“Fudbal mi je u detinjstvu bio čista zabava, ali sa godinama je postao posao. Ipak, bilo je to nezaboravno razdoblje. Sa Parmom sam osvojio Kup Italije, Kup pobednika kupova, Superkup Evrope i Kup UEFA. Sa Švedskom sam bio treći na Svetskom prvenstvu 1994. Iste sam godine završio četvrti u izboru za Zlatnu loptu, iza Stoičkova, Bađa i Maldinija. Nije loše, zar ne?“
“Bio sam iskreno umoran od svakodnevnih treninga. U glavi su mi već bili neki drugi projekti. Oduvek sam bio znatiželjan. Tada mi je prišao jedan čovek – pronalazač. Pokazao mi je novi model usisivača. Toliko me fascinirao da sam s njim osnovao firmu. Taj trenutak promenio je sve – nikada više nisam poželeo da se vratim fudbalu.“
“Mnogi su mi govorili da je 28 godina prerano za kraj karijere, ali ja sam odgovorio: ‘Zavisi šta si napravio u tih 28 godina.’ Osvojio sam mnogo toga. A život je prekratak da bi radio ono što te ne ispunjava.“
“Fudbal volim i dalje, gledam utakmice, posebno Parmine, ali nikada nisam pomislio da se vratim. Ne mogu reći da ne mogu da živim bez fudbala – to bi bila laž. Lepo ga je igrati, još lepše posmatrati, ali to je poglavlje koje sam zatvorio.
Trenerski posao? Nema šanse! Trener mora da brine o 25 igrača, a ja jedva brinem o sebi. Imam svoje hobije – golf, padel, druženja s prijateljima. I znate šta? Mislim da sam srećniji od većine trenera.“
“Najdraži trenutak? Moj prvi gol u Serie A, u Bariju. Bio je to korner, skočio sam savršeno i zabio glavom – a visok sam samo 1,75! U prve četiri utakmice te sezone zabio sam četiri gola – svi glavom. U tome vidim čudo i lepotu života: uvek te iznenadi. Zato stalno tražim nova iskustva – da se nikad ne dosađujem.“