Ljubitelji nogometne povijesti sigurno pamte legendarne nastupe Jugoslavije na svjetskim prvenstvima. Posljednji put su “plavi” igrali na svjetskoj pozornici 1998. u Francuskoj, kada su boje reprezentacije branili Savo Milošević, Predrag Mijatović, Siniša Mihajlović i mladi Dejan Stanković pod vodstvom izbornika Slobodana Santrača.
Jugoslavija je završila grupnu fazu s jednakim brojem bodova kao Njemačka i prošla iz Grupe F, nakon pobjede protiv SAD-a u posljednjoj utakmici, prije nego što je tijesno izgubila od Nizozemske u osmini finala.
Nakon proglašenja neovisnosti od Jugoslavije 1991. godine, Hrvatska je dobila vlastitu nacionalnu reprezentaciju, kao i Slovenija, a na Svjetskom prvenstvu 1998. osvojila je treće mjesto. Napadač Davor Šuker tada je osvojio Zlatnu kopačku.
Osam godina ranije, tijekom Svjetskog prvenstva 1990., Hrvati su bili dio jugoslavenske reprezentacije, zajedno s igračima iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Makedonije, Crne Gore i Srbije.
Tog su ljeta u Italiji Jugoslaveni dosegnuli četvrtfinale, ali su eliminirani nakon izvođenja penala od trenutnog prvaka Argentine.
Ali zamislite da Jugoslavija postoji i danas. Kako bi izgledala njezina momčad na Svjetskom prvenstvu 2026. godine?
GOLMANI
Jan Oblak iz Atlético Madrida smatra se jednim od najboljih golmana na svijetu i gotovo sigurno bi nosio dres s brojem jedan. Međutim, suočio bi se s ozbiljnom konkurencijom u Vanji Milinkoviću-Saviću iz Torina i Stoletu Dimitrievskom.
OBRANA
Obrana, često smatrana “slabijom karikom”, zapravo nije slaba. Joško Gvardiol iz Manchester Cityja je svjetska zvijezda, a pridružili bi mu se Josip Stanišić (Bayern München), Strahinja Pavlović (Milan), Nikola Milenković (Nottingham Forest), Sead Kolašinac (Atalanta), Jaka Bijol (Leeds), Marin Pongračić (Fiorentina) i Amar Dedić (Benfica).
VEZNI RED
Osvajač Zlatne lopte Luka Modrić, iako ima 40 godina, i dalje je igrač svjetske klase i u sastavu je Hrvatske za SP 2026. godine. Uz njega bi igrali sunarodnici Mateo Kovačić (Manchester City), Mario Pašalić (Atalanta), Nikola Vlašić (Torino), dok bi iz Srbije dolazili Sergej Milinković-Savić (Al Hilal) i Nemanja Gudelj (Sevilla), a iz Finske Saša Lukić (Fulham) i Elif Elmas (RB Leipzig).
NAPAD
Suvremena Jugoslavija imala bi mnoštvo opcija u napadu. Benjamin Šeško iz Manchester Uniteda (Slovenija) bio bi glavni izbor u špicu, dok bi se veteran iz Bosne i Hercegovine, Edin Džeko (Schalke), borio za mjesto u prvih 11 unatoč svojih 40 godina.
Iz Srbije dolazi zvijezda Juventusa Dušan Vlahović kao dodatna opcija za centarfora, kao i dvojica podcijenjenih napadača iz La Lige: Vedat Muriqi (Kosovo) iz Mallorce i Ante Budimir (Hrvatska) iz Osasune, koji su zajedno postigli 40 golova u španjolskoj Primeri ove sezone.
Andrej Kramarić (Hrvatska) iz Hoffenheima i 37-godišnji krilni napadač Ivan Perišić (Hrvatska) iz PSV-a zaokružuju napadački dio momčadi.