Liverpool ulazi u velike promene. Redsi su prošlog leta potrošili skoro pola milijarde evra, ali ni to nije bilo dovoljno da zaustavi kraj jedne ere na Enfildu.
Liverpoolovi navijači žele verovati da je najgore iza njih. Nakon sezone pune razočaranja, loših rezultata, defanzivnih problema i ranog ispadanja iz Lige šampiona, na Enfildu vlada nada da će naredna godina konačno doneti stabilnost i povratak u sam vrh engleskog fudbala.
Međutim, stvarnost je mnogo komplikovanija. Sve više ljudi bliskih klubu smatra da Liverpool zapravo nije završio rekonstrukciju ekipe, nego da se tek nalazi usred najtežeg dela tranzicije nakon ere Jürgena Kloppa.
To znači samo jedno, naredna sezona mogla bi biti jednako haotična, nepredvidiva i bolna kao prethodna. Odlasci Mohameda Salaha, Andyja Robertsona, a ranije i Trenta Alexander-Arnolda, ne predstavljaju samo gubitak kvaliteta na terenu. Liverpool gubi kičmu generacije koja je osvojila sve što se moglo osvojiti.
Engleski mediji već najavljuju novo leto velikih rekonstrukcija. Budućnost Alissona i Virgila van Dijka još uvek nije potpuno sigurna, dok klub paralelno traži nova rešenja na pozicijama golmana, štopera i levog beka.
To znači da će Liverpool ponovo imati ogroman broj novih igrača kojima će trebati vreme da se prilagode. Problem nije samo kvalitet. Problem je hemija. Kloppov Liverpool bio je mašina sastavljena od igrača koji su godinama rasli zajedno, prolazili kroz najveće utakmice i razvijali gotovo savršeno međusobno razumevanje.