Prošlost se ne može promijeniti, ali pitanje “šta bi bilo da je” ostaje. Godine 2014., Barcelona će se vjerovatno dugo pitati zašto nisu tada potpisali talentovanog centra iz Srbije pod imenom Nikola Jokić.
Danas, Jokić je trostruki MVP u NBA ligi, šampion s Denver Nuggetsima i za mnoge najbolji košarkaš na svijetu, čak iako je trenutni MVP Shai Gilgeous-Alexander.
U toj 2014. godini, skauti Barcelone došli su u Beograd da posmatraju Jokića dok je igrao za Megu. Posao je, prema tadašnjim informacijama, bio praktično dogovoren. No, poslije jedne loše partije mladog igrača, katalonski klub je odlučio “staviti stvar na čekanje”.
Jokić se prisjetio tog trenutka.
“Imao sam samo jednu lošu utakmicu i rekli su: ‘U redu, odgodit ćemo potpis ugovora’. I to se više nikada nije dogodilo. Dešava se. Iskreno, drago mi je da se nije dogodilo. Barcelona je nevjerovatan klub, jedan od najvećih u Evropi, ali mislim da sam pronašao svoj put”.
U drugom intervjuu priznao je da je to bila “najgora utakmica koju je ikada odigrao”.
Dok su u Barceloni čekali, Nuggetsi su djelovali. Na NBA draftu 2014. godine izabrali su Jokića kao 41. picka. Izbor je bio toliko neupadljiv da je u trenutku njegove selekcije na američkim televizijama išla reklama za Taco Bell, scena koja je danas dio NBA folklora.
Ostatak priče je historija. Jokić je procvao u generacijskog igrača, sa trenutnim prosjekom od skoro 29 poena, 12,5 skokova i 10,5 asistencija po meču, te titulom NBA prvaka.
Lako je danas analizirati. Malo ko bi 2014. godine predvidio da će pomalo tromi, ne previše atletski centar postati dominantna pojava u svjetskoj košarci. Nameće se pitanje, da li bi Barcelona s Jokićem osvojila više titula u Euroligi?
Možda bi se razvijao sporije. Možda bi brzo završio u NBA. A možda bi baš u Kataloniji stvorio evropsku dinastiju.
Jedno je sigurno, propust iz 2014. godine danas izgleda kao jedna od najvećih “šta bi bilo kad bi bilo” priča moderne košarke.
Učešće u igrama na sreću dozvoljeno je osobama starijim od 18 godina. Igraj odgovorno!