Talent Cityja odustao od nogometa

Han Willhoft-King, nekadašnja mlada uzdanica Manchester Cityja, iznenadio je nogometni svijet svojom odlukom da u dobi od samo 19 godina prekine profesionalnu karijeru i posveti se studiju prava na prestižnom Oxfordu. U iskrenom intervjuu spomenuo je kako su ga intenzivni treninzi pod vodstvom Pepa Guardiole i osjećaj nezadovoljstva potaknuli na drastičnu promjenu smjera, prenosi Goal.com.

Willhoft-Kinga su vidjeli kao buduću zvijezdu Premier lige. Ovaj bivši mladi reprezentativac Engleske više od deset godina proveo je u akademiji Tottenhama, pod treningom legende Yayea Tourea, a vježbao je i s prvom ekipom pod vodstvom Antonija Contea. Godine 2024. priključio se U-21 momčadi Manchester Cityja, gdje je izgledalo da će uskoro stići na vrh.

No, njegovu karijeru često su prekidale ozljede, što ga je frustriralo i ometalo u napretku. Osim što su ga sputavale fizičke prepreke, profesionalni način života bio mu je težak.

Svakodnevni treninzi i oporavak ostavljali su ga nezadovoljnim i dosađivali mu, unatoč snu koji je živio. Umjesto da ga to motivira, shvatio je da mu nogomet više ne pruža zadovoljstvo koje je tražio.

Treninzi s prvom momčadi Cityja pod Guardiolom ostavili su poseban dojam. “Tottenham je dobra momčad, ali Man City je druga razina. De Bruyne, Haaland… to su najbolji igrači na svijetu.

Ali shvatite i da su to normalni ljudi. Malo se šale, prozivaju jedni druge zbog pogrešaka. A vidjeti Pepa… on je tako, tako animiran. Energija koju donosi, geste rukama, podizanje glasa. To je zapravo prilično izvanredno”, ispričao je.

Ipak, iskustvo je ubrzo postalo mentalno naporno. “Ne želim reći da sam bio razočaran, ali shvatite… Treniranje s prvom momčadi postalo je nešto čemu se nitko zapravo nije radovao, čudno. Jer biste samo pritiskali.

Trčali bismo za loptom kao psi pola sata, 60 minuta. To nije baš ugodno iskustvo, pogotovo kada pokušavate pritiskati De Bruynea ili Gündoğana ili Fodena. Ne možete im se približiti, pa osjećaj da to ne želite raditi prevlada nad oduševljenjem.”

S vremenom je izgubio strast prema svakodnevici profesionalnog nogometaša. “Nisam uživao. Ne znam što je bilo, možda okruženje. Često mi je i dosadno. Trenirao bih, došao kući i zapravo ne bih ništa radio. Ako to usporedite sa sadašnjim stanjem, teško mi je pronaći dovoljno sati u danu”, dodao je.

“Uvijek sam se osjećao nedovoljno stimuliranim u nogometu. Nemojte me krivo shvatiti. I dalje sam ga volio. Ali uvijek sam osjećao da bih mogao raditi više. Gubio sam sate dana. Trebalo mi je nešto drugačije i Oxford me uzbuđivao; i ljudi. Pretpostavljam da je to razlog”, objasnio je svoju odluku.

Razmišljao je i o dugoročnoj perspektivi. “Recimo da sam imao karijeru u League One ili Championshipu, zaradio bih dobar novac. Ali koliko bih uživao u tome? U glavi nisam bio siguran. Također, u najboljem slučaju – igrat ćeš 10, 15 godina i nakon toga, što? Mislio sam da bi odlazak na sveučilište pružio platformu da radim nešto barem dulje od sljedećih 10 do 15 godina. Dakle, to je i dugoročna stvar.”

Willhoft-King uvijek je bio izvrstan učenik, što je kulminiralo s tri najviše ocjene na maturi. Dolazi iz obitelji koja cijeni obrazovanje, a ponudu Manchester Cityja prihvatio je da si kasnije ne bi predbacivao što nije pokušao. Ipak, shvatio je da intenzitet vrhunskog nogometa nije u skladu s njegovom težnjom za srećom.

Sada je potpuno posvećen studiju prava na Brasenose Collegeu Sveučilišta Oxford. I dalje igra nogomet, ali za sveučilišnu momčad, bez pritiska profesionalizma. Njegova priča snažan je podsjetnik na psihološke izazove s kojima se mladi sportaši suočavaju, te naglašava da talent nije nužno put do sreće, čak ni na najvišoj razini.